Zašto pakovanje i daljnju upotrebu treba potvrditi prije planiranja linije pirea ili sastojaka za piće
Kada fabrika planira alinija za preradu voćnog pirea, linija za koncentrat sokova, linija za kokosovo mlijeko ili projekat sastojka pića, prvo pitanje je često oko cijene opreme. Koliko je pulper? Koliko košta sterilizator? Koliko je punilo?
Ta pitanja su važna, ali ne bi trebalo da budu prva. Što se tiče industrijskih prehrambenih sastojaka, korisnije rano pitanje je: kako će proizvod biti upakovan, uskladišten, transportovan i korišćen od strane potrošača dalje u toku?
Pakovanje nije samo završni korak proizvodnje. To utiče na termičku obradu, interfejs punjenja, dizajn međuspremnika, skladišni prostor, troškove logistike, obim upotrebe u nastavku i dnevni obrt fabrike. Za pire, koncentrat soka, kokosovo mlijeko, paradajz pastu, sos i druge tečne ili polu{2}}tečne sastojke, pakovanje često mijenja logiku cijele linije.

Fabrika pića, mljekara, pekara, proizvođač sladoleda, proizvođač umaka i distributer hrane mogu koristiti isti pire na vrlo različite načine. Neki kupci konzumiraju velike serije i preferiraju vrećice-u-bubanj ili IBC aseptične vreće. Nekima je potrebna srednja ambalaža kao što je BIB jer se svako otvoreno pakovanje mora iskoristiti u roku koji se može upravljati. Za maloprodajne proizvode mogu biti potrebne boce, vrećice, šolje ili druga mala pakovanja.
Različiti formati pakovanja dovode do različitih odluka u procesu obrade. Aseptična ambalaža u rasutom stanju obično pridaje više pažnje UHT sterilizaciji, aseptičkom puferu, sterilnosti punjenja, stabilnosti skladištenja i efikasnosti logistike. Mala ambalaža može staviti veći pritisak na brzinu punjenja, izgled ambalaže, sekundarno pakovanje i zahtjeve kanala.
Sterilizaciju treba procijeniti zajedno sa pakovanjem i skladištenjem. Ako proizvod mora podržavati skladištenje u okruženju i-prevoz na velike udaljenosti, linija mora uzeti u obzir UHT sterilizaciju, vrijeme držanja, aseptični prijenos, okruženje za punjenje i CIP/SIP čišćenje. Ako se proizvod hladi ili brzo koristi u jednoj fabrici, fokus dizajna može biti drugačiji.

Obim upotrebe na nižem toku takođe je važan. Velike fabrike pića ili hrane obično brinu o stabilnom snabdevanju, lakom istovaru, povezivanju sa svojim sistemom za doziranje i nižem pritisku u hladnom lancu. Korisnici prehrambenih usluga ili manji prerađivači mogu više brinuti o težini pakovanja, rukovanju i skladištenju nakon otvaranja.
Prije nego što zatraže konačnu ponudu, tvornice trebaju pripremiti najmanje pet grupa informacija: ciljni proizvod i viskozitet, zapremina pakovanja, obrazac upotrebe u nastavku, temperatura skladištenja i ciljni vijek trajanja, te komunalne usluge kao što su para, voda, struja, komprimirani zrak, drenaža i podna površina.
Pakovanje utječe više od modela punila. Može uticati na raspored cevovoda, grupe ventila, međuspremnike, CIP krugove, način rada, rukovanje paletama, područje skladišta i ritam otpreme. Drugim riječima, utiče na stvarne operativne troškove linije.
Bolji redoslijed planiranja je da počnete od načina na koji će se proizvod koristiti, zatim potvrditi pakovanje, zatim uskladiti sterilizaciju, punjenje i kompletnu liniju za obradu. Ovo pomaže da lista opreme odražava stvarne potrebe proizvodnje umjesto da postane grubo poređenje cijena.
